Pixabay
Iako danas muškarci i žene podjednako nose ručne satove, to nije oduvijek bilo tako. Nekada niste mogli vidjeti mnogo muškaraca kako nose ručne satove, jer su oni bili omiljeni samo kod žena. Muškarci su preferirali džepne satove, a ručne su smatrali nepreciznima zbog svoje veličine. Tehnologija satova je od tada ipak napredovala.
Navike nošenja ručnih satova prvi su se puta počele mijenjati za vrijeme rata. Vojnicima je pod punom spremom i oružjem u rukama bilo teško posegnuti u džep da bi vidjeli koliko je sati te su se tada dosjetili privezati sat za zapešće pomoću kožnog remena. Ručni su satovi uz razvoj novih oružja odigrali važnu ulogu u osvajanju bitaka jer je vrijeme bilo posebno bitno za planiranje i sinkroniziranje vojnih akcija.
Kako su ručni satovi postajali sve popularniji, proizvođači su počeli proizvoditi satove i za muškarce, no kućište takvih satova je još uvijek bilo prilično osjetljivo i podložno oštećenjima. Taj su problem riješili postavljanjem zaštitne mreže preko brojčanika sata najčešće izrađene od srebra, a koja je dozvoljavala čitanje vremena. Remen ručnih satova se također drastično izmjenio, pa su tako današnji remeni mnogo ugodniji, fleksibilni su i moguće ih je skratiti ili produžiti.
Čak i uz izniman uspjeh u vojnim redovima, ručnim su satovima trebala čak dva desetljeća za naklonost šire javnosti. Proizvođači su unaprijeđivali tehnologiju mehanizma i dizajn te tako zainteresirali potrošače. Iako su prvi satovi još uvijek imali zaštitnu mrežu, postali su privlačni zbog svoje praktičnosti, dizajna i bolje preciznosti.