Vrijeme čitanja 3 minute

Zašto inteligentni ljudi imaju malo prijatelja?

Prijateljstva i veze su potrebni za naš opstanak. Ako su prijateljstva tako važna, zašto onda inteligentni ljudi imaju malo prijatelja?

Autor: F.D.

Life#psihologija#inteligencija

Zašto inteligentni ljudi imaju malo prijatelja?

Pixabay

Prijateljstva i veze su potrebni za naš opstanak. Pružaju emocionalnu podršku, te nam pomažu da se nosimo s teškim vremenima. To nam daje osjećaj vrijednosti, te smo druženjima s drugima čak naučili važne životne vještine. Takve veze oblikuju naše prioritete u životu. Ako su prijateljstva tako važna, zašto onda inteligentni ljudi imaju malo prijatelja? U studiji koju je objavio Journal of Psychology, Satoshi Kanazawa iz Londonske School of Economics, analizirano je 15.000 ljudi s različitim razinama inteligencije. Mjerena je razine sreće svakog ispitanika u trenutku kada su se družili te kada su bili sami. Satoshi je zaključio da su se oni s nižim prosječnim razinama inteligencije osjećali sretniji prilikom druženja s prijateljima, te su se bolje osjećali što su više prijatelja imali. Ali što je s onima s višim razinama inteligencije? Satoshi je došao do potpuno oprečnih zaključaka. Inteligentni ljudi osjećali su se sretniji kada su sami, a oni na gornjim razinama inteligencije čak su se osjećali nesretno ako su se često družili s prijateljima. Pametni ljudi smatraju da je zanimljivije provesti vrijeme radeći stvari koje smatraju da su više važne za njih. Uživaju u aktivnostima koje pružaju rezultate. Na druženje gledaju kao na distrakciju, koje utječu na njihov cilj. I ne samo to, oni mogu biti malo skeptični prema drugima. Inteligentni ljudi imaju tendenciju da nalaze greške kod ljudi. To ne znači da je uz visok IQ nemoguće imati kvalitetne veze i prijateljstva, oni samo imaju tendenciju da su izbirljiviji oko ljudi s kojima provode vrijeme. No, je li ovo vezano uz evolucijsku teoriju? Satoshi navodi da je ovakvo ponašanje vezano uz naše pretke i tadašnji okolliš. Nekad su naši preci u afričkim pustošima vodili sretniji život kao lovaci i pripadnici plemena. Satoshi zaključuje kako "prosječan ljudski mozak može najbolje evoluirati u ruralnom okruženju s manje ljudi. Kada se nalazi u urbanom okruženju s visokom gustoćom naseljenosti, naš nam mozak daje smjernice da smanjimo svoj društveni krug". To pomaže objasniti zašto su oni s nižim prosječnim razinama inteligencije osjećali zadovoljstvo prilikom druženja s većim društvom, a manje sreće u visokom naseljenom području kao što je New York City. S druge strane, inteligentni ljudi su bolje pripremljeni živjeti u suvremenom svijetu i lakše se prilagođavaju urbanim sredinama i takva područja imaj manje utjecaja na njihovu sreću pa druženje nije tako važno ako ostvare svoje ambicije.

Povezani sadržaj

Upravo se čita